Što je ekosustav u biznisu
27 siječnja 2022
Zašto se u nekim tvrtkama ljudi ne zadrže dugo, unatoč dobroj plaći, dok u drugima rade s entuzijazmom i postižu visoke rezultate? Zato što se sve radi o okolišu!
Odabir ekoloških pojmova za opis poslovanja započeo je 90-ih godina 20. stoljeća.
U 20. stoljeću, općenito, vrlo se često proglašavao kraj ("smrt") nekih pojava. Tako je Ludwig Wittgenstein “pokopao” filozofiju, Roland Barthes “pokopao” autora, a Nietzsche – Boga. A 20. stoljeće je završilo činjenicom da je "pokopana" konkurencija - James F. Moore je napisao knjigu "The Death of Competition", gdje je predložio da se poslovanje smatra ekosustavom u kojem "život" svakog sudionika uvjetno ovisi o "životu" drugog.
Od tog trenutka poslovanje se počelo uspoređivati s prirodnim okruženjem, počele su se pronalaziti analogije i svladavati ekološke metafore. Taj se put pokazao produktivnim i traje do danas. Promatramo li poslovanje i ekonomsku zajednicu u cjelini kao skup strana koje se međusobno podržavaju, naglasak se prebacuje na obostranu korist.
Danas poslovni ekosustav uključuje još jedan važan koncept: ekologiju odnosa. Može se činiti da uvođenjem novih pojmova stvar postaje složenija. Međutim, događa se suprotno: svaki posao postaje moguće prilagoditi suvremenim zahtjevima društva, mijenjajući samo sferu komunikacija.
Pogledajmo nekoliko jednostavnih primjera. Prodaja: prodati znači pomoći kupcu u rješavanju njegovih problema. Partner: surađivati znači dijeliti prakse i pomoći u primjeni učinkovitih alata. Zaposlenik: raditi znači ostvariti svoje sposobnosti i unaprijediti rad tvrtke. Lider: upravljati znači biti odgovoran, biti primjer i podržavati one koji imaju manje mogućnosti od vas.
Slažete se, prebacivanje fokusa na dobrobit za sve i međusobna podrška samo je blagoslov za povećanje motivacije u poslu. Nije uzalud pojam “ekologija odnosa” uvela Viša škola za odnose NTRS, gdje je riješeno pitanje tzv. “gladi kadrova”: fenomena kada tvrtke nemaju čime zadržati zaposlenike, a oni stalno mijenjaju posao. A sada najbolja ponuda u poslu glasi otprilike ovako: “Bok! Kod nas ćeš se razvijati".
Fokus poslovnog ekosustava je na povratnim informacijama. Danas, složena hijerarhija u tvrtkama i predanost statusu među rukovodstvom postaju nešto loše. Grubo govoreći, poslovanje je učinkovitije ako se između rukovodstva i sljedbenika pozicije menadžera i podređenog situacijski mijenjaju. Na primjer, kada podređeni ponudi produktivnije rješenje ili bolje razumije određeni problem, menadžer to prepoznaje i ne inzistira na svome rješenju. Brišu se hijerarhijske granice, rukovoditelj i podređeni ravnopravno komuniciraju. Srećom, komunikacijski sustav se toliko razvio da je gotovo nemoguće da bilo koja osoba ostane netaknuta.
Neka svaki sudionik biznisa (od čistačice do top menadžera) pruži prednost osobnoj koristi i ima savjetodavni glas - i dogodit će se čudo. Zaposlenika će zainteresirati što će se s njim osobno dogoditi u toj poslovnoj strukturi, i osobno će ga zanimati proces rada.
Potreba za ekosustavom u poslovanju se kritizira, ali rijetko. Kritika se temelji na činjenici da je u velikim tvrtkama prilično teško održati ekologiju odnosa na svim razinama, a za to tvrtka mora imati vrlo razvijenu ideologiju. Međutim, pojavljuju se tvrtke poput SOLARGROUP-a, koje ujedinjuju tisuće ljudi diljem svijeta koji dijele te vrijednosti. Takve tvrtke djelima dokazuju da je poslovanje prilika za svakoga, i da je to put ka ispunjenju sna svakog čovjeka.
Svijet se mijenja na bolje, a danas više nije moguće dijeliti ljude na vrijedne i manje vrijedne. Međusobna podrška dio je globalnog ekosustava. I biznis se ne može izostaviti.
Odabir ekoloških pojmova za opis poslovanja započeo je 90-ih godina 20. stoljeća.
U 20. stoljeću, općenito, vrlo se često proglašavao kraj ("smrt") nekih pojava. Tako je Ludwig Wittgenstein “pokopao” filozofiju, Roland Barthes “pokopao” autora, a Nietzsche – Boga. A 20. stoljeće je završilo činjenicom da je "pokopana" konkurencija - James F. Moore je napisao knjigu "The Death of Competition", gdje je predložio da se poslovanje smatra ekosustavom u kojem "život" svakog sudionika uvjetno ovisi o "životu" drugog.
Od tog trenutka poslovanje se počelo uspoređivati s prirodnim okruženjem, počele su se pronalaziti analogije i svladavati ekološke metafore. Taj se put pokazao produktivnim i traje do danas. Promatramo li poslovanje i ekonomsku zajednicu u cjelini kao skup strana koje se međusobno podržavaju, naglasak se prebacuje na obostranu korist.
Danas poslovni ekosustav uključuje još jedan važan koncept: ekologiju odnosa. Može se činiti da uvođenjem novih pojmova stvar postaje složenija. Međutim, događa se suprotno: svaki posao postaje moguće prilagoditi suvremenim zahtjevima društva, mijenjajući samo sferu komunikacija.
Pogledajmo nekoliko jednostavnih primjera. Prodaja: prodati znači pomoći kupcu u rješavanju njegovih problema. Partner: surađivati znači dijeliti prakse i pomoći u primjeni učinkovitih alata. Zaposlenik: raditi znači ostvariti svoje sposobnosti i unaprijediti rad tvrtke. Lider: upravljati znači biti odgovoran, biti primjer i podržavati one koji imaju manje mogućnosti od vas.
Slažete se, prebacivanje fokusa na dobrobit za sve i međusobna podrška samo je blagoslov za povećanje motivacije u poslu. Nije uzalud pojam “ekologija odnosa” uvela Viša škola za odnose NTRS, gdje je riješeno pitanje tzv. “gladi kadrova”: fenomena kada tvrtke nemaju čime zadržati zaposlenike, a oni stalno mijenjaju posao. A sada najbolja ponuda u poslu glasi otprilike ovako: “Bok! Kod nas ćeš se razvijati".
Fokus poslovnog ekosustava je na povratnim informacijama. Danas, složena hijerarhija u tvrtkama i predanost statusu među rukovodstvom postaju nešto loše. Grubo govoreći, poslovanje je učinkovitije ako se između rukovodstva i sljedbenika pozicije menadžera i podređenog situacijski mijenjaju. Na primjer, kada podređeni ponudi produktivnije rješenje ili bolje razumije određeni problem, menadžer to prepoznaje i ne inzistira na svome rješenju. Brišu se hijerarhijske granice, rukovoditelj i podređeni ravnopravno komuniciraju. Srećom, komunikacijski sustav se toliko razvio da je gotovo nemoguće da bilo koja osoba ostane netaknuta.
Neka svaki sudionik biznisa (od čistačice do top menadžera) pruži prednost osobnoj koristi i ima savjetodavni glas - i dogodit će se čudo. Zaposlenika će zainteresirati što će se s njim osobno dogoditi u toj poslovnoj strukturi, i osobno će ga zanimati proces rada.
Potreba za ekosustavom u poslovanju se kritizira, ali rijetko. Kritika se temelji na činjenici da je u velikim tvrtkama prilično teško održati ekologiju odnosa na svim razinama, a za to tvrtka mora imati vrlo razvijenu ideologiju. Međutim, pojavljuju se tvrtke poput SOLARGROUP-a, koje ujedinjuju tisuće ljudi diljem svijeta koji dijele te vrijednosti. Takve tvrtke djelima dokazuju da je poslovanje prilika za svakoga, i da je to put ka ispunjenju sna svakog čovjeka.
Svijet se mijenja na bolje, a danas više nije moguće dijeliti ljude na vrijedne i manje vrijedne. Međusobna podrška dio je globalnog ekosustava. I biznis se ne može izostaviti.